Novi odnos SAD-a prema Republici Srpskoj: Šta donosi promjena američke politike i kome bi mogla koristiti?
Promjena pristupa Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini, a posebno prema Republici Srpskoj, posljednjih mjeseci izazvala je brojne političke analize i različita tumačenja.
Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Stefan Surlić smatra da Washington više ne nastupa prema Zapadnom Balkanu s ciljem dubokih političkih reformi i izgradnje institucija, već da se fokus američke administracije sve više usmjerava na stabilnost, ekonomske interese i pragmatičnu saradnju s lokalnim političkim akterima.
Prema njegovoj analizi, riječ je o značajnoj promjeni u odnosu na dosadašnju američku politiku koja je godinama bila usmjerena na jačanje državnih institucija Bosne i Hercegovine, provođenje reformi i međunarodni nadzor nad političkim procesima. Danas se, tvrdi Surlić, naglasak stavlja na pronalaženje rješenja kroz dogovor domaćih političkih predstavnika uz istovremeno smanjenje direktnog međunarodnog angažmana.
Fokus na stabilnost i ekonomske interese
Surlić navodi da su američki zvaničnici u posljednjem periodu više puta poručili kako Washington više nije zainteresovan za dugotrajne procese „izgradnje država“, već da prioritet daju regionalnoj stabilnosti, energetskim projektima i zaštiti američkih ekonomskih interesa.
Takav pristup, smatra on, predstavlja odmak od ranije politike koja je bila obilježena snažnim međunarodnim pritiskom na domaće političke aktere.
Ipak, ističe da Sjedinjene Američke Države nisu promijenile stav kada je riječ o teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine niti su odustale od podrške Dejtonskom mirovnom sporazumu. Umjesto toga, smatra da je riječ o kombinaciji podrške postojećem ustavnom okviru i većoj spremnosti na političke kompromise.
Od sankcija do promjene pristupa
Autor podsjeća da je tokom 2025. godine američka administracija proširivala sankcije protiv Milorada Dodika, članova njegove porodice, političkih saradnika i kompanija koje su, prema tadašnjim obrazloženjima, bile povezane s njegovim političkim i poslovnim okruženjem.
Sankcije su bile obrazložene navodima o podrivanju ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, ali i optužbama koje su se odnosile na korupciju, zloupotrebu javnih resursa i pokušaje zaobilaženja ranije uvedenih mjera.
Međutim, nakon što je Narodna skupština Republike Srpske povukla dio spornih zakonskih rješenja, a Dodik formalno napustio funkciju predsjednika Republike Srpske, uslijedila je promjena američkog pristupa.
Krajem oktobra 2025. godine američki Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) uklonio je sankcije protiv Dodika, više članova njegove porodice, političkih saradnika i većeg broja pravnih subjekata.
Kako navodi Surlić, Washington je time pokazao da sankcije posmatra kao instrument kojim želi uticati na promjenu političkog ponašanja, a ne kao trajnu kaznenu mjeru.
Korist za Dodika i pitanje koristi za Republiku Srpsku
Profesor smatra da je ukidanje američkih sankcija Miloradu Dodiku donijelo prije svega političku i simboličku korist njemu lično.
Prema njegovom mišljenju, uklanjanje s američke liste sankcionisanih osoba olakšava međunarodnu komunikaciju, finansijske transakcije i političke kontakte, ali i omogućava Dodiku da domaćoj javnosti predstavi kako nije mijenjao vlastitu politiku, već da je Washington promijenio odnos prema njemu.
Istovremeno upozorava da se interes jednog političkog lidera ne može automatski poistovjećivati s interesima Republike Srpske.
Kako navodi, stvarna korist za građane mogla bi se mjeriti povećanjem investicija, jačanjem privrede, otvaranjem novih radnih mjesta, unapređenjem institucija, većom konkurentnošću tržišta i smanjenjem odlaska stanovništva.
Za sada, ocjenjuje Surlić, takvi efekti još nisu vidljivi u značajnijoj mjeri.
Lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama
Poseban dio analize odnosi se na intenzivno lobiranje koje su vlasti Republike Srpske provodile u Washingtonu.
Pozivajući se na ranije objavljene podatke međunarodnih istraživačkih organizacija, Surlić navodi da su tokom 2025. i 2026. godine angažovane brojne američke lobističke firme s ciljem poboljšanja političkog položaja Republike Srpske i ukidanja sankcija.
U tom kontekstu spominju se i pojedinci povezani s Republikanskom strankom i političkim okruženjem predsjednika Donalda Trumpa.
Autor ipak naglašava da nije moguće tvrditi kako je upravo lobiranje jedini razlog promjene američke politike, već smatra da se ona uklapa u širu vanjskopolitičku strategiju nove administracije, koja veću pažnju posvećuje ekonomskim interesima nego dugotrajnim međunarodnim intervencijama.
Novi pristup nosi i određene rizike
Surlić upozorava da veći prostor za domaće političke dogovore može imati pozitivne efekte ukoliko bude praćen jačanjem institucija i većom odgovornošću političkih predstavnika.
S druge strane, smatra da postoji rizik da bi slabljenje međunarodnog nadzora, bez istovremenog jačanja pravosuđa, medija i kontrolnih institucija, moglo dodatno ojačati političke centre moći.
Prema njegovoj ocjeni, najveći izazov predstavlja mogućnost da međunarodni partneri Republiku Srpsku nastave posmatrati prvenstveno kroz jednog političkog lidera, umjesto kroz njene institucije.
Autor zaključuje da bi dugoročno stabilniji odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama mogli biti ostvareni jedino ukoliko se saradnja bude gradila na institucionalnom nivou, a ne isključivo kroz pojedinačne političke ličnosti.
data-nosnippet>