Bursać je istakao da je Borka bila „obična žena“ – Srpkinja po rođenju, starica skromnog imovinskog stanja, bez javnog utjecaja i bez zaštite institucija.
Prema njegovim navodima, u augustu 2000. godine, tokom potrage za posmrtnim ostacima bošnjačkih civila ubijenih u okolini Ključa, Borka je prišla istražiteljima Instituta za traženje nestalih osoba BiH i pokazala im lokaciju na kojoj su se nalazili posmrtni ostaci.
Bez medijske pažnje i bez javnih istupa, kako navodi Bursać, kazala je istražiteljima gdje treba tražiti. Nakon toga je na lokalitetu Bunarevi izvršena ekshumacija, tokom koje su pronađena tijela 23 ubijena čovjeka.
„Bez Borke – ostali bi pod zemljom i u zaboravu“, naveo je Bursać.
Tragična sudbina nakon svjedočenja
Bursać podsjeća da je nekoliko mjeseci nakon što je pomogla u pronalasku masovne grobnice Borka Ožegović pronađena mrtva u svojoj kući.
Prema njegovim riječima, 15. januara 2001. godine pronađena je vezana i brutalno ubijena, a slučaj njenog ubistva do danas nije dobio sudski epilog.
„Nije ubijena – to je slaba riječ. Zaklana. Vezana. Prethodno mučena“, napisao je Bursać, opisujući način na koji je, prema njegovom mišljenju, zločin imao karakter zastrašivanja i poruke.
Neriješena istraga
Bursać navodi da istraga ubistva Borke Ožegović nije rezultirala pronalaskom počinilaca.
Kako tvrdi, pronađeni tragovi nisu doveli do identifikacije osumnjičenih, a slučaj je s vremenom ostao neriješen.
„Otisci? Nikome ne pripadaju. DNK? Nema sa čim uporediti. Tri muškarca? Nikad identifikovana. Motiv? Nikad otkriven“, naveo je Bursać.
Na kraju je istakao da je priča o Borki Ožegović primjer zaboravljene žrtve koja je, prema njegovim riječima, pokazala građansku hrabrost u vremenu kada je istina o ratnim zločinima često bila opterećena strahom i pritiscima.
„Kakav je to svijet u kojem starica strada jer je rekla gdje su mrtvi“, zaključio je Bursać.

