Ključno pitanje je kako se tumači ustavni poredak Bosne i Hercegovine i gdje su granice političkih zahtjeva unutar njega.
Objava o ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine izazvala je žestoku polemiku na društvenim mrežama. U središtu rasprave našli su se naziv bh. entiteta Republika Srpska, Dejtonski sporazum i pitanje ustavnog položaja entiteta u Bosni i Hercegovini.
Muhamed Buzaljko objavio je na društvenoj mreži X poruku u kojoj predlaže da se naziv „Entitet Republika Srpska“, uz skraćenicu ERS, normalizira i obavezno koristi u medijima.
„Treba normalizovati naziv Entitet Republika Srpska (skraćeno ERS), i učiniti ga obaveznim na svim medijima, jer to nije nikakva republika, niti će ikada biti“, napisao je Buzaljko.
Njegova objava izazvala je brojne reakcije, a rasprava se ubrzo proširila na pitanja državnog suvereniteta, ustavnog poretka i političkih odnosa u Bosni i Hercegovini.
Šta piše u Ustavu BiH?
Buzaljko je svoju argumentaciju zasnovao na odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U članu I, stav 1. Ustava navodi se da Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada „Bosna i Hercegovina“, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, s unutrašnjom strukturom modificiranom Ustavom i s postojećim međunarodno priznatim granicama.
U istom članu, u stavu 3, jasno je navedeno da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta:
Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Upravo se na tu razliku pozivaju učesnici rasprave koji insistiraju na tome da Republika Srpska nije samostalna država, nego jedan od dva entiteta unutar suverene i međunarodno priznate Bosne i Hercegovine.
Ipak, važno je razlikovati političko tumačenje od važeće ustavne terminologije. Ustav BiH koristi službeni naziv „Republika Srpska“, ali je istovremeno izričito određuje kao entitet u sastavu Bosne i Hercegovine.
Burne reakcije
Buzaljkova objava izazvala je različite reakcije.
Dok su jedni podržali njegov pristup, drugi su osporavali ideju promjene načina na koji se naziv koristi u javnosti.
Jedan od komentatora napisao je: „Niti je entitet Republika Srpska republika, niti je entitet Federacija BiH federacija. Sve nešto okruglo, pa na ćoše.“
Drugi korisnici isticali su da se naziva i odredbi Dejtonskog sporazuma treba držati dok je taj sporazum na snazi. Buzaljko je, odgovarajući na reakcije, poručio da je Republika Srpska entitet i da će to i ostati.
Pojedini komentatori otvoreno su se usprotivili njegovom prijedlogu, dok su drugi raspravu iskoristili za šire političke poruke o budućnosti Bosne i Hercegovine i odnosima sa susjednim državama.
Rasprava je pokazala koliko je pitanje naziva Republike Srpske politički osjetljivo. Za jedne je insistiranje na riječi „entitet“ način da se naglasi ustavni položaj Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine. Za druge je takav prijedlog pokušaj političkog osporavanja naziva koji je izričito naveden u Ustavu BiH.
Jedan od komentatora iznio je i tvrdnju da Bosna i Hercegovina nije u potpunosti suverena država, navodeći međunarodni nadzor, ulogu visokog predstavnika i utjecaj stranih država na unutrašnje procese. Istovremeno je pozvao na prevazilaženje nacionalizma i vjerskih podjela te na zajednički život naroda u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj.
Međutim, političke ocjene o ograničenjima suvereniteta treba razlikovati od pravnog statusa države. Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država i članica Ujedinjenih nacija, a postojanje institucije visokog predstavnika samo po sebi ne mijenja njen međunarodnopravni status.
Šta je suština rasprave
Suština nije samo u tome hoće li mediji koristiti naziv „Republika Srpska“ ili formulaciju „entitet Republika Srpska“. Ključno pitanje je kako se tumači ustavni poredak Bosne i Hercegovine i gdje su granice političkih zahtjeva unutar njega.
Ustav jasno razlikuje državu Bosnu i Hercegovinu od njenih entiteta. Istovremeno, službeni naziv jednog od tih entiteta jeste Republika Srpska.
Objava je tako postala povod za novu raspravu o Dejtonu, suverenitetu i ustavnom identitetu Bosne i Hercegovine. Reakcije pokazuju da se iza naizgled jednostavnog pitanja naziva krije mnogo dublji politički sukob o tome kako građani i politički akteri razumiju državu u kojoj žive.