Bivši reisu-l-ulema oštro je reagirao na Dodikove poruke o islamu i muslimanima, pozvavši nadležne institucije da ih razmotre
Bivši reisu-l-ulema Mustafa Cerić reagirao je na izjave Milorada Dodika o islamu i muslimanima, poručivši da je njegov govor na Palama prešao granicu političkog neslaganja i prerastao u, kako navodi, ponižavanje ljudi zbog njihove vjere.
Cerić je posebno ukazao na povezivanje takvih poruka s veličanjem osuđenih ratnih zločinaca te pozvao nadležne institucije da govor razmotre u okviru svojih zakonskih ovlasti.
Mustafa Cerić oglasio se na Facebooku nakon Dodikovih poruka kojima je govorio o islamu, muslimanima i „islamizaciji“, a njegovu objavu naslovio je „Islam nije pozornica za tvoje gluposti“.
Cerić u statusu oštro kritizira Dodikove stavove, navodeći da se političko neslaganje ne smije pretvoriti u ponižavanje ljudi zbog njihove vjere. Istovremeno, poručuje da Bošnjaci imaju pravo na svoj nacionalni i vjerski identitet te poziva na institucionalnu reakciju.
Status Mustafe Cerića prenosimo u cijelosti:
ISLAM NIJE POZORNICA ZA TVOJE GLUPOSTI
MILORADE,
Tvoja opsesija islamom i muslimanima graniči sa psihičkom bolešću, koja može biti povezana s opsesivno-kompulzivnim porenećajem.
Naime, postoje granica između političkog neslaganja i svjesnog ponižavanja ljudi zbog njihove vjere. Svojim govorom na Palama, Milorade, ti si tu granicu prešao.
Posebno je opasno kada se tvoj govor protiv muslimana poveže s veličanjem ljudi osuđenih za zločine. Karadžić i Mladić osuđeni su, između ostalog, za genocid. To nisu titule koje se mogu preimenovati u junaštvo aplauzom na svečanoj akademiji. Veličanje osuđenih ratnih zločinaca povezao si s porukom da s muslimanima nemaš ništa zajedničko i sa spremnošću na borbu protiv islamizacije.
Kada jednu civilizacijski svjetsku vjeru svedeš na prijetnju, a njene sljedbenike na ljude s kojima ništa zajedničko nije moguće, onda si dužan pokazati šta to znači. Ali ti to ne znaš pa zato pričaš gluposti glasno da te čuju tvoji slijepi podanici.
Šta si svojom opsesijom islamamom pokazao osim da riječ „islamizacija“ možeš upotrijebiti za političko zastrašivanje? Gdje si u njemu prepoznao čovjeka, njegovu savjest, njegovu slobodu i odgovornost? Gdje si ostavio prostor da muslimana vidiš kao komšiju, građanina, roditelja, ljekara, radnika — kao osobu, a ne metu?
Musliman pred tobom ne mora polagati ispit podobnosti. Ne mora dokazivati da je dovoljno bezopasan da bi mu priznao pravo na vlastiti dom, vjeru i ime.
Bošnjak musliman nije tuđinska pojava u Bosni. On je svoj na svome.
Kada njegovo postojanje smještaš u priču o prijetnji Evropi, ti pokušavaš njegovu pripadnost ovoj zemlji pretvoriti u nešto sumnjivo. To je srž tvoje poruke i razlog zbog kojeg ona zahtijeva oštru osudu. Njegovo pravo na Bosnu nije manje zato što je musliman. Njegovo pravo na Evropu nije manje zato što ima džamiju. Njegovs sloboda nije višak koji treba ukloniti da bi se ti osjećao politički velikim.
Ne možeš tražiti poštovanje za vlastiti narod, a drugome osporavati ime. Bošnjaci nisu naziv koji ćeš prihvatati ili odbacivati prema potrebama govora. Mi imamo pravo sami kazati ko smo.
Muslimanske pripadnosti se ne stidimo, ali ti ne dopuštamo da njome brišeš naš nacionalni identitet ili da je izgovaraš kao optužbu.
I nemoj srpski narod zaklanjati iza vlastitih riječi. Ti nemaš monopol na njegovu savjest. Srbin koji poštuje svoga komšiju Bošnjaka nije zbog toga manje Srbin. Onaj koji odbije veličati zločinca nije izdajnik. Onaj koji želi dogovor nije gubitnik.
Političar koji svaki dogovor proglašava slabošću na kraju svome narodu ostavlja samo sukob kao dokaz vjernosti. To je siromašna i opasna ponuda.
Tvoje uporno vraćanje islamu, o kojem ništa ne znaš, kao neprijateljskoj temi zaslužuje političku odgovornost. Moraš odgovoriti povratniku koji će se nakon takvog govora zapitati je li siguran u svojoj kući. Moraš odgovoriti roditelju čije dijete sluša da s njim nema ničega zajedničkog zato što je musliman. Moraš odgovoriti i srpskom djetetu kojem nudiš pouku da se odanost vlastitom narodu dokazuje sumnjom prema komšiji.
Zato od nadležnih institucija tražim da ovaj govor ozbiljno razmotre u okviru svojih zakonskih ovlasti. Od javnosti tražim da se ne navikava na ponižavanje muslimana. Učestalost uvrede ne umanjuje njenu težinu. Ona povećava odgovornost onih koji je normaliziraju.
A tebi poručujem: prije nego što ponovo progovoriš o islamu, nauči razlikovati vjeru od vlastite predstave o njoj. Prije nego što progovoriš u ime naroda, sjeti se da narod nije tvoje vlasništvo.
Prije nego što ponovo izgovoriš da s nama nemaš ništa zajedničko, razmisli kakvu budućnost takvom rečenicom nudiš djeci ove zemlje.
Mi ćemo braniti svoje dostojanstvo riječju, znanjem, zakonom i demokratskim djelovanjem. Od nas nećeš dobiti mržnju prema Srbima kojom bi opravdao vlastito neprijateljstvo prema muslimanima. Dobit ćeš jasan otpor svakoj politici koja ljude razvrstava na poželjne i nepoželjne prema njihovoj vjeri.
I neka ti ovo ostane kao poruka i pouka: naša pristojnost nije nemoć, naša spremnost na mir nije pristanak na poniženje, a naša prava nisu predmet tvoje dobre volje. Milorade, prestani se glupirati i svoj narod sramotiti!