Oproštaj Edina Džeke od reprezentativnog dresa donio je brojne emotivne trenutke, a jednu posebnu priču sa tribina Bilinog polja podijelio je efendija Muhamed Velić. Njegovi sinovi Hamza i Zejd prvi put su gledali utakmicu reprezentacije BiH, a kući su se vratili s uspomenom koju će teško zaboraviti.
Velić je ispričao da su on i supruga dječacima obećali odlazak na utakmicu protiv Švedske ukoliko nauče Ajetul-Kursijju i još nekoliko većih sura.
Hamza i Zejd, učenici prvog i drugog razreda osnovne škole, ispunili su zadatak, a roditelji obećanje.
Nakon utakmice uslijedio je oproštajni program tokom kojeg je Džeko obilazio stadion, pozdravljao navijače te prema tribinama slao lopte i potpisane dresove sa zlatnim brojem 11.
Jedan od tih dresova završio je upravo u dijelu istočne tribine na kojem se nalazila porodica Velić.
Dres su, kako je ispričao, istovremeno uhvatila dvojica navijača i nijedan ga nije želio pustiti. Tada je Velić predložio drugačije rješenje.
„Evo, nek ide dres za Hamzu. Ionako je mali, dječiji broj“, kazao je.
Ubrzo su se uključili i navijači oko njih uz povike: „Dres za Hamzu!“
Dvojica muškaraca na kraju su se složila i predala dres dječaku.
„Allah da ih obojicu nagradi! Amin“, napisao je Velić.
Za Hamzu i Zejda tako je prva utakmica reprezentacije postala još posebnija – ne samo da su prisustvovali Džekinom oproštaju nego je Hamza kući ponio jedan od dresova koje je kapiten bacio navijačima.
Velić je cijelu priču završio vraćajući se na obećanje zbog kojeg su dječaci uopće otišli na utakmicu.
„I nešto kontam sinoć, dok su njih dvojica spavali u autu na putu kući: sve je ovo, nekako, zbog Ajetul-Kursijje. Zbog toga što su je naučili.“
„Eto, kako se nekad jedno dječije obećanje pretvori u uspomenu za cijeli život“, zaključio je Velić.