Danas smo ostali bez gromade, bez velikog čovjeka, bez insana. Bez profesora, doktora kojem je život bio uvijek na prvom mjestu
Jutros je Sarajevo zanijemilo, a s njim i cijela Bosna i Hercegovina. Osvanuo je dan obavijen tugom jer nas je napustio veliki čovjek, vrsni hirurg, nesebični profesor – prof. dr. Emir Solaković, javlja Hayat.ba.
Njegov odlazak nije samo gubitak za medicinsku struku, već praznina u srcima svih onih koje je dotakao, kojima je posvetio svoj život.
Profesor Solaković bio je rijedak biser, čovjek koji je volio ljude i život iznad svega. Svaki ljudski život smatrao je najvećom dragocjenošću, borio se za njega nesebično i s ljubavlju. Njegov život bio je istinski posvećen svima nama: pacijentima, prijateljima, gledateljima… S velikom pažnjom birao je riječi, nastojeći da nas podstakne na oprez, da nas pozove da cijenimo i čuvamo život.
Kao vrstan hirurg, šef Klinike za vaskularnu hirurgiju u Sarajevu (KCUS) i osnivač privatne klinike “Dr. Solaković”, ostavio je neizbrisiv trag. Njegova stručnost bila je neupitna, a o njoj će zauvijek svjedočiti hiljade spašenih života, vraćenih u normalne tokove.
Profesor Solaković je imao rijedak dar da pacijentima pristupi na poseban način, da govori njihovim jezikom, jezikom koji su razumjeli. Razumjeli su uvijek njegovu želju da im pomogne, da ih vrati u život. I uspijevao je u tome.
Njegova sposobnost da složene medicinske teme približi običnom narodu, čak i kroz televizijske emisije poput onih na Hayat TV-u (u posljednje vrijeme često smo ga gledali subotom u ‘Anatomiji života’), svjedoči o njegovoj dubokoj posvećenosti i empatiji. Želio je da ga razumiju, i razumjeli su ga. Baš kao što je i on razumio njih.
Poseban ponos profesora Solakovića bio je njegov doprinos osnivanju ratne bolnice u Sarajevu 1992. godine. U vremenima kada je život bio najugroženiji, on je bio tu, boreći se za svaki dah, za svaku nadu. Bio je profesor koji je nesebično prenosio znanje, dijeleći ga s generacijama mladih ljekara, oblikujući budućnost medicine u Bosni i Hercegovini.
Danas smo ostali bez gromade, bez velikog čovjeka, bez insana. Bez profesora, doktora kojem je život bio uvijek na prvom mjestu. Njegov odlazak ostavlja ogromnu prazninu, ali sjećanje na njegovu dobrotu, stručnost i posvećenost živjet će vječno.
Neka mu je vječni rahmet i hvala mu za sve.