Nevjerojatna scena odigrala se u osnovnoj školi u Vrbaškoj kraj Gradiške tijekom sata povijesti. Dok je nastavnik pokušavao izvući odgovor na pitanje tko je bio doživotni predsjednik bivše države, razred je šutio. Čak i nakon dodatnog pitanja: “Znate li tko je bio Tito?”, nitko nije reagirao, osim blizanaca Milice i Nikole Misimovića.
Oni su ponosno digli ruke i ispalili odgovor koji je šokirao nastavnika: “Tito je naš tata”. Zbunjenom čovjeku brzo su pojasnili da je njihov otac zapravo zavarivač koji radi u Hrvatskoj, u Glini, te da kući dolazi svakog petka kako bi s njihovom majkom održavao vrt i kosio travu.
Ova anegdota samo je dio neobičnog života Tita Misimovića, rođenog u selu Jablanica 1986. godine. Njegovo ime nije bilo plod ljubavi prema režimu, već apsolutnog inata njegovog oca Vitomira. Vitomir je bio pobornik monarhije i Draže Mihailovića, a starijem je sinu dao ime Karađorđe. Zbog čestog psovanja maršala po gostionicama, Vitomir je stalno bio na meti tadašnje policije, prenosi ŽenaBlic.
Inat koji je odredio sudbinu
Vlastiti inat Vitomir je zapečatio kada mu se rodio drugi sin, samo šest godina nakon Brozove smrti. “Moj je otac bio za Kraljevinu Jugoslaviju, Dražu Mihailovića i dinastiju Karađorđević. Starijem bratu dao je ime Karađorđe. Tita je često psovao, zbog čega se tada moglo i kazneno odgovarati. Čim bi ga spomenuo kod kuće ili u gostionici, netko bi to dojavio i policija bi dolazila. Iz čistog inata dao mi je ime Tito, ne mareći za mišljenje moje majke Milene, iako se ona nije bunila. Kasnije se nije predomislio, nego je policiji govorio: ‘Drugovi, ne psujem ja vašeg, nego svog Tita’”, ispričao je Misimović.
Odrastanje s takvim imenom donijelo mu je brojne neugodnosti, posebno tijekom školskih dana kada su ga vršnjaci neprestano zadirkivali. Iako je kao dijete bio žrtva politike koju nije razumio, s vremenom je prihvatio svoj identitet. “Bio sam posramljen, nisam razumio zašto se svi prema meni ponašaju drugačije i zašto stalno moram objašnjavati svoje ime. Poslije sam se navikao i nikad nisam pomišljao da ga promijenim”, priznao je Tito.
Ipak, ime mu je nekada otvaralo i zatvorena vrata. Kada je kasnio na upis sina Nemanje u matične knjige, službenica u Gradišci je, vidjevši njegovo ime u ispravama, odlučila ostati duže na poslu. “Zbog Tita ću ostati i nakon radnog vremena”, rekla je tada kroz smijeh. Iako je zbog imena imao problema čak i s ulaskom u crkvu, Tito danas na svoju životnu priču gleda s osmijehom, svjestan da je njegovo ime trajni spomenik očevom prkosu.