“Ljudi mu ne vjeruju, ovo nije Sjeverna Koreja”
Visoki predstavnik Christian Schmidt u razgovoru za austrijski Kurier poručio je da vidi sankcije Austrije i Njemačke prema Miloradu Dodiku kao signal stvaranja nove “koalicije voljnih”.
Prema njegovim riječima, posebno su ga pogodile sankcije iz Beča, iako priznaje da je sankcionisanje Dodikove navodne poslovne mreže pravno složen proces:
“Upravo radim na pronalaženju rješenja.”
Kada je govorio o presudi izrečenoj Dodiku zbog ignorisanja odluka visokog predstavnika, Schmidt je izjavio:
“Ali te odluke nisu bile direktno upućene njemu. Ja sam u jednoj dopuni krivičnog zakona naveo da presude Ustavnog suda i odluke visokog predstavnika važe i u Republici Srpskoj i da tamo moraju biti objavljene. Dodik ne voli Ustavni sud, a ni mene – ali to su to ključne institucije Dejtonskog sporazuma.”
Schmidt je dodao i poređenje sa saobraćajem:
“On se suprotstavio toj mojoj dopuni. Ako neko zna da vozi brže od dozvoljenog ograničenja brzine, mora snositi posljedice.”
Na pitanje da li je presuda dodatno pogoršala tenzije, odgovorio je:
“Tenzije su porasle samo za Dodika. Da, ima nekoliko pristalica. Ali vidimo li veliku narodnu pobunu u Republici Srpskoj u njegovu korist? Ne.”
Istakao je i važnu društvenu činjenicu:
“Zato Dodik dobija vrlo malo podrške za svoj izolacionizam. Osim toga, više nema kontrolu nad sobom, ljudima je rekao: ‘Ako neko radi za državu Bosnu i Hercegovinu, biće mu oduzeta imovina’. Pa nismo u Sjevernoj Koreji! Ljudi to ne prihvataju.”
Govoreći o promjenama kod Dodika kroz vrijeme, podsjetio je da to nije uvijek bio isti čovjek:
“Mnoge stvari koje danas kritikuje – kao što je stvaranje zajedničkih institucija – tada je podržavao. Tokom godina se nešto promijenilo kod njega.”
Na pitanje novinarke šta se konkretno promijenilo, Schmidt je odgovorio:
“Pretpostavljam da to dijelom ima veze i s nama kao međunarodnom zajednicom. Nakon sredine 2000-ih zavladao je dojam: zapravo je sve završeno u Bosni i Hercegovini, sada će se ta zemlja sama po sebi razvijati prema EU. U evropskim prijestolnicama se o Bosni nije razmišljalo. U međuvremenu je etnonacionalistička politička agenda stekla sve više podrške – a mi smo to svi zajedno previdjeli.”
Dodao je i ekonomski aspekt Dodikove evolucije:
“U Dodikovoj promjeni sigurno je ulogu odigralo i njegovo konglomeratsko umrežavanje u ekonomiji. Kroz brojna netransparentna preduzeća razvio je različite finansijske interese.”
Na pitanje zašto Dodik još nije uhapšen, uprkos nalogu Tužilaštva BiH, Schmidt je rekao:
“Ako Dodik želi igrati političku ulogu u Bosni i Hercegovini, ne može to raditi iz inostranstva. Mora biti sposoban za djelovanje i mora biti prisutan, pojavljivati se. Bez obzira gdje se trenutno nalazi, vjerovatno će uvijek iznova morati ulaziti u zemlju ako iz nje izlazi. A tada dolazi u sukob sa zakonom. Mnogo je naloga za hapšenje u svijetu koji još nisu izvršeni. To ne znači da su postali nevažeći.”
Na komentar novinarke da bi Dodik mogao “nestati u Rusiji”, Schmidt je uz osmijeh odgovorio:
“Mislite da bi mogao dobiti stan pored Assada? Onda bi Dodik vjerovatno odmah ostao tamo kada je prije nekoliko dana posjetio Moskvu. Ali, naravno, ne mogu vam reći ko šta planira.”
Kada se dotakao pitanja šta bi se desilo ako Dodik nestane sa političke scene, odgovorio je citatom Jeana Monneta:
“Ne znam da li će biti bolje ako bude drugačije. Znam samo da mora biti drugačije ako želimo da bude bolje.”
Iako EU još nije uvela jedinstvene sankcije protiv Dodika zbog blokade iz Mađarske, Schmidt ističe značaj austrijske i njemačke zabrane ulaska:
“To je pravi problem za Dodika, jer je Beč volio koristiti kao mjesto sastanaka za razne susrete. Osim toga, simbolična vrijednost tog poteza je velika. I Njemačka je najavila sličnu zabranu. Ovdje vidim početak nove ‘koalicije voljnih’.”
Na komentar novinarke da sankcije treba proširiti na Dodikove poslovne mreže, Schmidt je rekao:
“U nekim zemljama EU, pa i u Austriji, postoje pravne prepreke za to. Upravo radim na pronalaženju rješenja.”
Ipak, upozorava da i sada postoje realne posljedice:
“Ali ne želimo ni da ta regija ostane bez investicija, jer tada još više mladih ljudi odlazi. A to je već sada najveći problem koji Bosna i Hercegovina ima.”
Schmidt smatra da je ratni scenarij u BiH malo vjerovatan, ali da postoji psihološka nestabilnost:
“Većina ljudi ovdje – to pokazuju i istraživanja – ne želi da se zemlja raspadne. Ali upravo ovdje u Sarajevu nekada nismo na vrijeme prepoznali da dolazi rat. Ljudi su nesigurni i strahuju da će ih međunarodna zajednica opet zaboraviti. Njihov odgovor na to, međutim, nije da uzmu oružje – jer ga ionako jedva ima – nego da odu.”
Na pitanje šta EU može konkretno uraditi protiv tog straha, Schmidt kaže da se stvari mijenjaju:
“Do prije pet godina, Bosna i Hercegovina je dobijala samo ljubazne poruke i poneki program, ali nije bilo stvarnog rada s tom zemljom niti napretka ka članstvu. To se sada promijenilo.”
Ipak, očekivanja su velika:
“Ali ljudi ovdje sada očekuju da nakon dvadeset godina konačno vide opipljivu evropsku integraciju. Smatram da je austrijski model postepenog približavanja jedini realan put. Bosna i Hercegovina još nije ni pravno, ni politički, ni ekonomski spremna da brzo postane punopravna članica. Reći: ‘Sad vi sprovedite naših desetine hiljada propisa, pa ćemo vam se javiti’ – tako svijet funkcioniše. Ne više.”
data-nosnippet>