Bivši visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt, u intervjuu za češki magazin Respekt otvoreno je govorio o pozadini svog odlaska sa funkcije, potvrdivši da je pritisak Vašingtona na njegovu ostavku bio politički motivisan prvenstveno dvama ključnim pitanjima: projektom Južne gasne interkonekcije i paketom mjera za integritet izbornog procesa.
Njegovo svjedočenje osvjetljava duboki diplomatski razdor između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije koji je pratio završetak njegovog mandata.
1. Južna gasna interkonekcija: Sukob oko načina realizacije
Schmidt je naglasio da nikada nije bio protiv samog projekta, koji je pokrenut kao evropska inicijativa za smanjenje zavisnosti BiH od ruskog gasa. Međutim, problem je nastao oko modela implementacije:
Pravni prijedlozi: Schmidt je insistirao na potpunom poštovanju vladavine prava, imovinskih prava i redovnih procedura, te je predao detaljne pravne prijedloge EU i SAD-u.
Različiti pristupi: U pregovorima je postalo očigledno da Vašington i Brisel imaju različite poglede na političku dinamiku i finansiranje projekta. Dok je američka administracija zbog ovog i drugih neslaganja insistirala na njegovom odlasku prije isteka mandata, EU i njene članice su željele da on ostane.
2. Izborna pravila kao tačka spoticanja
Drugi veliki razlog pritiska bio je paket odluka o integritetu izbornog procesa koji je Schmidt nametnuo pomoću Bonskih ovlaštenja.
Nove tehnologije: Predstojeći oktobarski izbori biće prvi koji uvode biometrijsku identifikaciju birača s ciljem smanjenja izbornih krađa.
Nesuglasice s Vašingtonom: Schmidt je smatrao da je trebao ostati na funkciji kako bi lično nadgledao provođenje ovih istorijskih promjena u praksi. Američki stav, kojim je tražena njegova smjena prije primjene novih pravila, nazvao je “greškom koju nikada nije u potpunosti shvatio”, dodajući da su slične pritiske iz Vašingtona trpjeli i njegovi prethodnici poput Paddyja Ashdowna i Christiana Schwarz-Schillinga.
3. Zašto nije smijenio Milorada Dodika?
Na direktno pitanje zašto tokom mandata nije iskoristio Bonska ovlaštenja da smijeni tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Schmidt je ponudio pragmatično objašnjenje:
“Nisam bio spreman donijeti odluku koja bi mogla povećati rizik od nestabilnosti ili čak nasilja. Takva odluka bi gotovo sigurno dovela do dodatne eskalacije političke konfrontacije. Zato sam umjesto administrativne intervencije izabrao pravno rješenje (procesuiranje pred Sudom BiH).”
4. Optužbe za pristrasnost i balansiranje
Bivši visoki predstavnik se osvrnuo i na česte optužbe da je išao na ruku HDZ-u BiH. On je te tvrdnje odbacio, podsjećajući na ključne poteze kojima je balansirao između suprotstavljenih političkih struja:
Formiranje Vlade FBiH: Donio je odluku kojom je premoštena blokada SDA (zamjenom saglasnosti potpredsjednika FBiH), što je omogućilo formiranje vlade predvođene SDP-om i strankama Trojke.
Odbijanje zahtjeva HDZ-a: Eksplicitno je odbio zahtjev HDZ-a da se kroz izmjene zakona omogući hrvatskom narodu da bira svog člana Predsjedništva bez promjene Dejtonskog ustava, ocijenivši takvo rješenje kao neustavno.
Svoj mandat je zaključio kroz šalu, citirajući austrijskog cara Franju Josipa: “Očigledno nisam vladao tako loše ako su svi moji građani približno jednako nezadovoljni mojim odlukama.” Smatra da je institucije uspio pokrenuti, ali priznaje da proces istinskog pomirenja u društvu nije u potpunosti uspio. Ne vjeruje da postoji rizik od novog rata, ali ne očekuje ni ulazak BiH u EU u narednih deset godina.
