Istupi predsjednice Naše stranke pred evropskim zastupnicima izazvali kritike javnosti, koji tvrdi da su zanemarene historijske činjenice i presude međunarodnih sudova.
Predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić izazvala je oštre reakcije javnosti nakon govora održanog u sarajevskoj Vijećnici pred tridesetak zastupnika iz Evropske unije, tokom kojeg je govorila o karakteru rata u Bosni i Hercegovini i opsadi Sarajeva.
Ćudić je tokom obraćanja poručila da sukob u BiH ne vidi kao etnički ili vjerski rat.
„Sukobi koje smo doživjeli u ovom velikom gradu, u zgradi koja je spaljena do temelja nije etnički, nije vjerski, nije između katolika, pravoslavaca i muslimana, čak nije ni između vjerskih grupa, to je borba za moć, i odbijam vjerovati, jer sam ovdje provela veći dio života, da su ovaj grad i ova država povezani s takvim sukobima“, izjavila je Ćudić u Vijećnici, piše Slobodna Bosna.
Nakon njenog govora uslijedile su brojne kritike u kojima se navodi da je riječ o pokušaju relativizacije agresije na Bosnu i Hercegovinu i zanemarivanja sudski utvrđenih činjenica o ratnim zločinima i genocidu.
Kritičari podsjećaju da je Vijećnica zapaljena u augustu 1992. godine tokom granatiranja Sarajeva od strane Vojske Rs, kada su uništeni milioni knjiga i vrijedna historijska građa Bosne i Hercegovine.
Istovremeno se navodi da opsada Sarajeva, tokom koje je ubijeno 11.541 građana, među kojima i 1.601 dijete, ne može biti predstavljena isključivo kao „borba za moć“.
„Granatiranje redova za hljeb i vodu, bolnica, škola i dječijih vrtića, kao i genocid u Srebrenici, jasno pokazuju da nije riječ samo o političkom sukobu“, navodi se u reakcijama koje su uslijedile nakon govora predsjednice Naše stranke.
U tekstovima i komentarima objavljenim nakon njenog nastupa tvrdi se da Ćudić svjesno prešućuje presude međunarodnih sudova koje su utvrdile karakter zločina počinjenih u BiH.
Posebno se ističu presude Haškog tribunala u predmetima protiv Radovana Krstića, Ljubiše Beare i Vujadina Popovića, u kojima je utvrđen genocid u Srebrenici, kao i organizovani progon Bošnjaka u više gradova širom Bosne i Hercegovine.
Kritičari navode da su zločini u Foči, Višegradu, Vlasenici, Brčkom i drugim mjestima imali jasnu etničku i vjersku dimenziju.
„Žrtve nisu ubijane zbog političkog nadmetanja nego zbog svog identiteta, imena i pripadnosti“, jedan je od komentara koji se pojavio nakon govora u Vijećnici.
U reakcijama se podsjeća i da su, osim snaga Rs-a, i jedinice HVO-a izvodile artiljerijske napade na Sarajevo, uključujući dopremanje artiljerije iz Kiseljaka na položaje oko glavnog grada tokom 1993. godine.
Kao primjeri ratnih zločina navode se ubistva civila, masovna silovanja i etnički progoni, uz tvrdnje da je riječ o sistematskom nasilju usmjerenom protiv Bošnjaka.
Dio kritika odnosi se i na odnos Naše stranke prema političkim pitanjima u Rs-u. U tekstovima objavljenim nakon govora tvrdi se da je rukovodstvo stranke ranije ignorisalo ozbiljne optužbe koje su se u medijima i sudskim istragama dovodile u vezu s premijerom Rs-a Radovanom Viškovićem, a koje su se odnosile na premještanje posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka u sekundarne i tercijarne masovne grobnice.
Istovremeno, kritičari tvrde da je Naša stranka snažno reagovala na Viškovićeve mizogine izjave upućene zastupnici PDP-a Tanji Vukomanović, zbog čega ih optužuju za „dvostruke aršine“.
U dijelu reakcija problematizuje se i politička snaga Naše stranke izvan većinski bošnjačkih sredina u Federaciji BiH. Kritičari tvrde da stranka nema ozbiljniju infrastrukturu u Rs-u niti u dijelovima zemlje s hrvatskom većinom, dok najveći politički fokus ostaje Kanton Sarajevo.
„Građani Sarajeva će na narednim izborima imati priliku ocijeniti politiku stranke i odlučiti da li žele povjeriti upravljanje javnim novcem političarima koji odbijaju agresiju na Bosnu i Hercegovinu nazvati pravim imenom“, navodi se u jednom od reagovanja prenesenih nakon govora Sabine Ćudić.