Sutkinja Uzunović otkriva pozadinu presude Dodiku
Nakon brojnih medijskih tumačenja pravosnažne presude predsjedniku RS Miloradu Dodiku i pitanja da li je Sud Bosne i Hercegovine mogao ili trebao zabraniti obavljanje svih javnih funkcija koje se finansiraju iz budžeta, sutkinja Suda BiH Sena Uzunović za portal Radiosarajevo.ba pojasnila je šta je, prema zakonu, u nadležnosti Suda, a šta nije.
Njena reakcija uslijedila je nakon što su se u javnosti pojavili različiti navodi da je Sud propustio izreći određene zabrane ili da je Dodiku ostavljen prostor za daljnje političko djelovanje.
Ugledna sutkinja Sena Uzunović u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba naglašava da je sud izvršio sve ono što je mogao u okviru izrečene presude, dok pravne posljedice osude ne provodi Sud BiH, već one nastupaju po sili zakona.
Presuda je izvršena u dijelu koji se odnosi na mjeru sigurnosti
Govoreći o izvršenju presude, Uzunović ističe da je Sud proveo mjeru sigurnosti koja je izrečena u presudi, ali da pravne posljedice osude nisu u njegovoj nadležnosti.
“Presuda je izvršena u onom dijelu izreke presude, u potpunosti. Pravne posljedice osude koje presuda proizvodi, ali po sili zakona nastupaju po sili zakona i trebaju ih sprovesti oni organi gdje je optuženi upisan u bilo kom svojstvu u onom obimu kako to zakon nalaže. Znači sud ne provodi pravne posljedice osude”, ističe Uzunović.
Podsjeća da je u izreci presude izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS na šest godina, što je, kako navodi, u potpunosti izvršeno.
“Ono što je u izreci presude navedeno je mjera sigurnosti i to je krivična sankcija koja se razlikuje od pravnih posljedica osude. Ta mjera sigurnosti je zabrana, odnosno prestanak dužnosti predsjednika RS i zabrana vršenja te dužnosti na period od šest godina. To je ono što je i izvršeno”, podsjeća Uzunović.
Sud nije nadležan da tumači zakon
Uzunović ističe da su se u javnosti često miješali pojmovi mjere sigurnosti i pravnih posljedica osude, zbog čega je Sud BiH ranije objavio i posebno saopćenje.
Naglašava da Sud nije ovlašten da daje autentična tumačenja zakona.
“Sve što se tiče pravnih posljedica osude, Sud je već dao javno saopštenje zbog toga što se miješala mjera sigurnosti i pravne posljedice osude. Tako da ne mogu biti ja tumač zakonodavca. Članovi 113. i 114. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine doneseni su znatno ranije nego izmjene i dopune Krivičnog zakona koje je nametnuo bivši visoki predstavnik. Autentično tumačenje može dati samo zakonodavac.”
Nadležni organi trebaju primijeniti pravne posljedice
Sutkinja pojašnjava da Sud BiH nema mehanizme da provodi pravne posljedice osude, već da su za to odgovorni organi kod kojih je osuđena osoba evidentirana u određenom svojstvu.
“Sud ne može provesti niti može tumačiti na način kako su ranije mediji prenosili da je Sud, odnosno ja, davala tumačenje šta sve ne može biti. To je propisano tim članom 114. i svi oni organi gdje je upisan u bilo kom svojstvu, a potpada pod te tačke, treba da reaguju. A nikakvog upisa nema u Sudu Bosne i Hercegovine, tako da mi niti možemo, niti je na Sudu da izvršava pravne posljedice osude”, pojasnila je sutkinja Uzunović.
Zašto zabrana političkog djelovanja nije unesena u presudu?
Jedna od najčešćih dilema odnosila se na pitanje zbog čega u presudi nije navedena zabrana obavljanja drugih političkih funkcija.
Uzunović odgovara da Sud može izreći samo one mjere sigurnosti koje su propisane Krivičnim zakonom, te da bi unošenje pravnih posljedica u izreku presude predstavljalo povredu zakona.
“Mjere sigurnosti koje Sud može izreći zavise od okolnosti. Mjere sigurnosti su krivična sankcija i to su: obavezno psihijatrijsko liječenje, oduzimanje predmeta i zabrana vršenja neke dužnosti. Sud je izrekao ono što je predložilo Tužilaštvo, a što može izreći onako kako je propisano u Krivičnom zakonu”, pojasnila je.
Dodaje da pravne posljedice nastupaju automatski kada se ispune zakonski uslovi.
“Pravne posljedice nastupaju pod određenim uslovima po sili zakona. Sve i da sam htjela, prekoračila bih svoja ovlaštenja da pravne posljedice navedem u izreci presude. Napravila bih bitnu povredu, jednostavno pravne posljedice nisu krivična sankcija, nego posljedica“, naglašava.
Na kraju je posebno naglasila da Sud nije imao zakonsku mogućnost da u izreci presude propiše zabranu političkog djelovanja.
“Ni na koji način ja nisam mogla u izreku presude navesti zabranu političkog djelovanja ili bilo šta slično tome jer se u izreku navodi mjera sigurnosti, a nema takve mjere sigurnosti.”
Šta kaže Krivični zakon BiH?
U obrazloženju svoje izjave Uzunović se pozvala na članove 113. i 114. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, koji uređuju pravne posljedice osude.
Član 113. propisuje da pravne posljedice osude mogu podrazumijevati prestanak ili gubitak određenih prava, kao i zabranu sticanja određenih prava, ako je to predviđeno zakonom.
Član 114. navodi da takve pravne posljedice nastupaju danom pravosnažnosti presude, odnosno po sili zakona, te da ne nastupaju ako je izrečena novčana kazna, uslovna osuda, sudska opomena ili je učinilac oslobođen kazne.
Prema objašnjenju sutkinje Uzunović, upravo je to razlog zbog kojeg Sud BiH izriče krivične sankcije, kaznu i mjere sigurnosti, dok se pravne posljedice osude ne unose u izreku presude, nego ih, ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi, primjenjuju nadležni organi u skladu sa zakonom.
Podsjetimo, Sud Bosne i Hercegovine je Milorada Dodika pravosnažno osudio zbog krivičnog djela neizvršavanje odluka visokog predstavnika, izrekavši mu kaznu zatvora od jedne godine i mjeru sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika bh. entiteta RS u trajanju od šest godina.
Šta kažu članovi 113. i 114. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
Član 113. – Pravne posljedice osude
(1) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava ili zabranu sticanja određenih prava mogu se propisati samo zakonom.
(2) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude.
Član 114. – Vrste pravnih posljedica osude
Pravne posljedice osude koje se odnose na zabranu sticanja određenih prava jesu:
a) zabrana vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti, privrednim društvima ili drugim pravnim licima;
b) zabrana sticanja određenih službenih zvanja, poziva, zanimanja ili unapređenja u službi;
c) zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom organa vlasti.